dòkinuti
dòkinuti (što) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. dòkinūt, gl. im. dokinúće〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dokinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dokinem |
| 2. | dokineš |
| 3. | dokine |
| množina | |
| 1. | dokinemo |
| 2. | dokinete |
| 3. | dokinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dokinut ću |
| 2. | dokinut ćeš |
| 3. | dokinut će |
| množina | |
| 1. | dokinut ćemo |
| 2. | dokinut ćete |
| 3. | dokinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dokinuh / dokidoh |
| 2. | dokinu / dokide |
| 3. | dokinu / dokide |
| množina | |
| 1. | dokinusmo / dokidosmo |
| 2. | dokinuste / dokidoste |
| 3. | dokinuše / dokidoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dokinuo sam |
| 2. | dokinuo si |
| 3. | dokinuo je |
| množina | |
| 1. | dokinuli smo |
| 2. | dokinuli ste |
| 3. | dokinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dokinuo |
| 2. | bio si dokinuo |
| 3. | bio je dokinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo dokinuli |
| 2. | bili ste dokinuli |
| 3. | bili su dokinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dokini |
| množina | |
| 1. | dokinimo |
| 2. | dokinite |
| glagolski prilog prošli | |
| dokinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dokinuo, dokinula, dokinulo | |
| dokinuli, dokinule, dokinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dokinut, dokinuta, dokinuto | |
| dokinuti, dokinute, dokinuta | |
Definicija
| 1. | admin. odrediti, donijeti odluku da nešto više ne postoji, da se ukida; obustaviti, prekinuti, zaustaviti |
| 2. | nakn. shv. retor. prestati s čim, odustati od čega |
Etimologija
✧ vidi dokídati
