vòditi
vòditi (koga, što) nesvrš. 〈prez. vȍdīm, pril. sad. vȍdēći, gl. im. vȍđēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
voditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | vodim |
2. | vodiš |
3. | vodi |
množina | |
1. | vodimo |
2. | vodite |
3. | vode |
futur | |
jednina | |
1. | vodit ću |
2. | vodit ćeš |
3. | vodit će |
množina | |
1. | vodit ćemo |
2. | vodit ćete |
3. | vodit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vođah |
2. | vođaše |
3. | vođaše |
množina | |
1. | vođasmo |
2. | vođaste |
3. | vođahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vodio sam |
2. | vodio si |
3. | vodio je |
množina | |
1. | vodili smo |
2. | vodili ste |
3. | vodili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vodio |
2. | bio si vodio |
3. | bio je vodio |
množina | |
1. | bili smo vodili |
2. | bili ste vodili |
3. | bili su vodili |
imperativ | |
jednina | |
2. | vodi |
množina | |
1. | vodimo |
2. | vodite |
glagolski prilog sadašnji | |
vodeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
vodio, vodila, vodilo | |
vodili, vodile, vodila | |
glagolski pridjev pasivni | |
vođen, vođena, vođeno | |
vođeni, vođene, vođena |
1. | a. pokazivati put (idući zajedno) b. davati smjer kretanja, putanju, upravljati kretanjem čega; povlačiti, rukovati čime |
2. | pomagati komu u hodu ili držeći ga na vodici itd. |
3. | (do nekog mjesta) odvoditi, silom odvoditi, sprovoditi |
4. | a. predvoditi, biti na čelu b. izmicati ispred ostalih, biti prvi, upravljati (čime); brinuti se o poslovima |
5. | rukovoditi |
6. | () a. pružati se, protezati se u određenom smjeru, služiti kao put, prolaz, biti okrenut prema čemu b. dovoditi do čega, doprinositi čemu, imati što za posljedicu |
7. | (što) a. popunjavati pismenim podacima u knjigama b. imati u evidenciji |
8. | (se pod što) a. admin. biti zaveden u službene knjige, biti službeno svrstan [sve se to vodi pod potrošni materijal] b. iron. kad nešto nije onakvo kakvim se prikazuje ili kakvim se prešutno smatra da se može prikazati [nikad nije ništa radio, ali vodi se pod zaslužan znanstvenik] |