vjȅra
vjȅra ž 〈G mn vjȇrā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vjera |
| G | vjere |
| D | vjeri |
| A | vjeru |
| V | vjero |
| L | vjeri |
| I | vjerom |
| množina | |
| N | vjere |
| G | vjera |
| D | vjerama |
| A | vjere |
| V | vjere |
| L | vjerama |
| I | vjerama |
Definicija
| 1. | a. religija b. institucija vjerskog života u organiziranom obliku [katolička vjera; pravoslavna vjera; muslimanska vjera itd.] c. kat. jedna od bogoslovnih kreposti (uz ufanje i ljubav) |
| 2. | a. veliko pouzdanje u koga ili u što; povjerenje [primiti na vjeru priznati unaprijed što za istinito, ne tražeći dokaze] b. fil. znanje koje se svodi na subjektivno intuitivno uvjerenje i koje se ne može provjeriti empirističkom provjerom ni racionalnim postupkom |
| 3. | zadana riječ [dati vjeru] |
| 4. | reg. (+ srp.) zaručnički prsten |
Frazeologija
⃟ (h)alal ti vjera! reg. 1. zast. dobar si, bez obzira što nisi moje vjere 2. usklik odobravanja i podrške
Onomastika
♦ Vjȅra ž. os. ime (narodno); Vjȅran m. os. ime (narodno), usp. lat. Fidelis
◊ pr.: Vèranić (Rijeka, Bjelovar), Vérčević (Vukovar, Koprivnica), Vȅrica (posvuda), Vérić (330, Bjelovar, I Slavonija, Knin, Ogulin), Vȇrnīk (Prigorje, Zagreb)
◊ pr.: Vèranić (Rijeka, Bjelovar), Vérčević (Vukovar, Koprivnica), Vȅrica (posvuda), Vérić (330, Bjelovar, I Slavonija, Knin, Ogulin), Vȇrnīk (Prigorje, Zagreb)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. věra (rus. véra, polj. wiara) ← ie. *weh1ro- (lat. verus: istinit, stir. fír: istina)
