vòziti
vòziti (se) nesvrš. 〈prez. vȍzīm (se), pril. sad. vȍzēći (se), prid. trp. vȍžen, gl. im. vòžēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
voziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | vozim |
2. | voziš |
3. | vozi |
množina | |
1. | vozimo |
2. | vozite |
3. | voze |
futur | |
jednina | |
1. | vozit ću |
2. | vozit ćeš |
3. | vozit će |
množina | |
1. | vozit ćemo |
2. | vozit ćete |
3. | vozit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vožah |
2. | vožaše |
3. | vožaše |
množina | |
1. | vožasmo |
2. | vožaste |
3. | vožahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vozio sam |
2. | vozio si |
3. | vozio je |
množina | |
1. | vozili smo |
2. | vozili ste |
3. | vozili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vozio |
2. | bio si vozio |
3. | bio je vozio |
množina | |
1. | bili smo vozili |
2. | bili ste vozili |
3. | bili su vozili |
imperativ | |
jednina | |
2. | vozi |
množina | |
1. | vozimo |
2. | vozite |
glagolski prilog sadašnji | |
vozeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
vozio, vozila, vozilo | |
vozili, vozile, vozila | |
glagolski pridjev pasivni | |
vožen, vožena, voženo | |
voženi, vožene, vožena |
1. | (što) upravljati prijevoznim sredstvom |
2. | () kretati se (o vozilu) |
3. | (se, čim, u čemu) kretati se u vozilu |
4. | (koga) prevoziti |