vòziti
vòziti (se) nesvrš. 〈prez. vȍzīm (se), pril. sad. vȍzēći (se), prid. trp. vȍžen, gl. im. vòžēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| voziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vozim |
| 2. | voziš |
| 3. | vozi |
| množina | |
| 1. | vozimo |
| 2. | vozite |
| 3. | voze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vozit ću |
| 2. | vozit ćeš |
| 3. | vozit će |
| množina | |
| 1. | vozit ćemo |
| 2. | vozit ćete |
| 3. | vozit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vožah |
| 2. | vožaše |
| 3. | vožaše |
| množina | |
| 1. | vožasmo |
| 2. | vožaste |
| 3. | vožahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vozio sam |
| 2. | vozio si |
| 3. | vozio je |
| množina | |
| 1. | vozili smo |
| 2. | vozili ste |
| 3. | vozili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vozio |
| 2. | bio si vozio |
| 3. | bio je vozio |
| množina | |
| 1. | bili smo vozili |
| 2. | bili ste vozili |
| 3. | bili su vozili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vozi |
| množina | |
| 1. | vozimo |
| 2. | vozite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vozeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vozio, vozila, vozilo | |
| vozili, vozile, vozila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vožen, vožena, voženo | |
| voženi, vožene, vožena | |
Definicija
| 1. | (što) upravljati prijevoznim sredstvom |
| 2. | () kretati se (o vozilu) |
| 3. | (se, čim, u čemu) kretati se u vozilu |
| 4. | (koga) prevoziti |
Etimologija
✧ vidi vȏz
