vȉsjeti
vȉsjeti (vȉsiti) () nesvrš. 〈prez. vȉsīm, pril. sad. vȉsēći, gl. im. vȉšēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| visjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | visim |
| 2. | visiš |
| 3. | visi |
| množina | |
| 1. | visimo |
| 2. | visite |
| 3. | vise |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | visjet ću |
| 2. | visjet ćeš |
| 3. | visjet će |
| množina | |
| 1. | visjet ćemo |
| 2. | visjet ćete |
| 3. | visjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | višah |
| 2. | višaše |
| 3. | višaše |
| množina | |
| 1. | višasmo |
| 2. | višaste |
| 3. | višahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | visio sam |
| 2. | visio si |
| 3. | visio je |
| množina | |
| 1. | visjeli smo |
| 2. | visjeli ste |
| 3. | visjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam visio |
| 2. | bio si visio |
| 3. | bio je visio |
| množina | |
| 1. | bili smo visjeli |
| 2. | bili ste visjeli |
| 3. | bili su visjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | visi |
| množina | |
| 1. | visimo |
| 2. | visite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| viseći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| visio, visjela, visjelo | |
| visjeli, visjele, visjela | |
Definicija
| 1. | pružati se, prostirati se svojom masom nadolje pričvršćen o jednoj ili o više čvrstih točaka |
| 2. | pren. biti neraspoložen, tmuran |
| 3. | (nad kim, čim) a. nadnositi se nad nešto, biti nagnut nad čim b. dosađivati komu, kontrolirati koga, stalno biti prisutan |
| 4. | razg. zadržavati se gdje, čekati |
| 5. | pejor. ovisiti o kome ili čemu [visjeti kome o vratu biti komu na teret] |
| 6. | (komu što, komu koliko) žarg. a. ostvariti jednak broj bodova, koji se, ob. prenose u drugo dijeljenje (u belotu) b. dugovati u novcu [visim ti 100 kuna = dužan sam ti] |
Frazeologija
⃟ nešto visi u zraku nešto se naslućuje, nešto će se dogoditi;
noge mu (mi, ti itd.) vise gotov je, stradao je, propao je [posljednji su u ligi i noge im vise = ispast će iz lige] (slika obješenjaka);
to još visi nije riješeno;
vise mu noge pren. propao je, mogao bi propasti;
visi kao luster razg. pred samom je propašću;
visi mu mač nad glavom prijeti mu opasnost;
visi o koncu, na niti, na dlaci u opasnosti je, može lako propasti;
visjeti kome nad glavom nadgledati koga, paziti na koga, kontrolirati;
visjeti kome o vratu biti komu na teret
noge mu (mi, ti itd.) vise gotov je, stradao je, propao je [posljednji su u ligi i noge im vise = ispast će iz lige] (slika obješenjaka);
to još visi nije riješeno;
vise mu noge pren. propao je, mogao bi propasti;
visi kao luster razg. pred samom je propašću;
visi mu mač nad glavom prijeti mu opasnost;
visi o koncu, na niti, na dlaci u opasnosti je, može lako propasti;
visjeti kome nad glavom nadgledati koga, paziti na koga, kontrolirati;
visjeti kome o vratu biti komu na teret
Etimologija
✧ prasl. i stsl. visěti (rus. visét', polj. wisieć)
