tjȅšiti
tjȅšiti (koga, se) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -šēći, gl. im. -šēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tješiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tješim |
| 2. | tješiš |
| 3. | tješi |
| množina | |
| 1. | tješimo |
| 2. | tješite |
| 3. | tješe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tješit ću |
| 2. | tješit ćeš |
| 3. | tješit će |
| množina | |
| 1. | tješit ćemo |
| 2. | tješit ćete |
| 3. | tješit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tješah |
| 2. | tješaše |
| 3. | tješaše |
| množina | |
| 1. | tješasmo |
| 2. | tješaste |
| 3. | tješahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tješio sam |
| 2. | tješio si |
| 3. | tješio je |
| množina | |
| 1. | tješili smo |
| 2. | tješili ste |
| 3. | tješili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tješio |
| 2. | bio si tješio |
| 3. | bio je tješio |
| množina | |
| 1. | bili smo tješili |
| 2. | bili ste tješili |
| 3. | bili su tješili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tješi |
| množina | |
| 1. | tješimo |
| 2. | tješite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tješeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tješio, tješila, tješilo | |
| tješili, tješile, tješila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tješen, tješena, tješeno | |
| tješeni, tješene, tješena | |
Definicija
upućivati riječi utjehe, ublaživati tugu komu, pružati utjehu, olakšavati tugu
Onomastika
♦ Tjȅšimīr m. os. ime (narodno), zast.; isto: Tjȅšivōj; hip.: Tjȅšan
◊ pr. (preklapanje s v. i Teodor i sl.): Tešánović (220, I Slavonija, Zagreb, Rijeka), Tȇšević (Zagreb, Zaprešić, Istra), Tȅšić (530, Vinkovci, Zagreb, Baranja, Rijeka, Vukovar)
◊ pr. (preklapanje s v. i Teodor i sl.): Tešánović (220, I Slavonija, Zagreb, Rijeka), Tȇšević (Zagreb, Zaprešić, Istra), Tȅšić (530, Vinkovci, Zagreb, Baranja, Rijeka, Vukovar)
Etimologija
✧ prasl. *těšiti (rus. téšit', polj. cieszyć), lit. taisyti: pripremati ≃ v. tih
