tijȇlo
tijȇlo sr 〈N mn -a/tjelèsa, G -ā/tjelésā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tijelo |
| G | tijela |
| D | tijelu |
| A | tijelo |
| V | tijelo |
| L | tijelu |
| I | tijelom |
| množina | |
| N | tijela |
| G | tijela |
| D | tijelima |
| A | tijela |
| V | tijela |
| L | tijelima |
| I | tijelima |
Definicija
| 1. | biol. a. ljudski ili životinjski organizam, shvaćen kao cjelina oblika i funkcija b. materijalni dio čovjekova bića čije su vlastitosti protežnost u prostoru, neprožimanje i masa, opr. duh, duša |
| 2. | a. fiz. poseban predmet u prostoru, koji može biti krut, elastičan ili plastičan b. poseban dio nekog predmeta |
| 3. | pren. udruženje, skup, organizacija, služba, ustanova s određenom namjenom, funkcijom u javnom, društvenom i političkom životu |
| 4. | mat. dio prostora omeđen plohama; geometrijsko tijelo |
Frazeologija
⃟ biti dušom i tijelom (uz koga ili uza što) biti vatreni pristalica koga ili čega
Etimologija
✧ prasl. i stsl. tělo (rus. télo, polj. ciało), latv. tēls: slika, lik
