tẉtanj
tẉtanj m 〈G -tnja, N mn -tnji/tȕtnjevi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tutanj |
| G | tutnja |
| D | tutnju |
| A | tutanj |
| V | tutnju |
| L | tutnju |
| I | tutnjem |
| množina | |
| N | tutnjevi |
| G | tutnjeva |
| D | tutnjevima |
| A | tutnjeve |
| V | tutnjevi |
| L | tutnjevima |
| I | tutnjevima |
Definicija
| 1. | a. dalek i dugotrajan zvuk koji se razliježe od grmljavine, eksplozije i sl.; tutnjava b. mukao, prigušen zvuk od kloparanja kotača, lokomotive, pada, buke iz daljine i sl. c. vika, galama, larma |
| 2. | osjećaj udaranja u glavi kao posljedica jakog duševnog potresa, uzbuđenja, bolesnog stanja i sl.; bubnjanje |
Frazeologija
⃟ tutanj! bježi!, odlazi!;
uhvatiti tutanj iron. u šali pobjeći, naglo se izgubiti
uhvatiti tutanj iron. u šali pobjeći, naglo se izgubiti
Etimologija
✧ prasl. *tǫtьnjь (rus. túten: buka, polj. tęten) ≃ lat. tonare: grmiti
