tẉtanj
tẉtanj m 〈G -tnja, N mn -tnji/tȕtnjevi〉
jednina | |
---|---|
N | tutanj |
G | tutnja |
D | tutnju |
A | tutanj |
V | tutnju |
L | tutnju |
I | tutnjem |
množina | |
N | tutnjevi |
G | tutnjeva |
D | tutnjevima |
A | tutnjeve |
V | tutnjevi |
L | tutnjevima |
I | tutnjevima |
1. | a. dalek i dugotrajan zvuk koji se razliježe od grmljavine, eksplozije i sl.; tutnjava b. mukao, prigušen zvuk od kloparanja kotača, lokomotive, pada, buke iz daljine i sl. c. vika, galama, larma |
2. | osjećaj udaranja u glavi kao posljedica jakog duševnog potresa, uzbuđenja, bolesnog stanja i sl.; bubnjanje |