Hrvatski jezični portal

tẉtanj

tẉtanj m 〈G -tnja, N mn -tnji/tȕtnjevi〉

Izvedeni oblici
jednina
N tutanj
G tutnja
D tutnju
A tutanj
V tutnju
L tutnju
I tutnjem
množina
N tutnjevi
G tutnjeva
D tutnjevima
A tutnjeve
V tutnjevi
L tutnjevima
I tutnjevima
Definicija
1. a. dalek i dugotrajan zvuk koji se razliježe od grmljavine, eksplozije i sl.; tutnjava b. mukao, prigušen zvuk od kloparanja kotača, lokomotive, pada, buke iz daljine i sl. c. vika, galama, larma
2. osjećaj udaranja u glavi kao posljedica jakog duševnog potresa, uzbuđenja, bolesnog stanja i sl.; bubnjanje
Frazeologija
tutanj! bježi!, odlazi!;
uhvatiti tutanj iron. u šali pobjeći, naglo se izgubiti
Etimologija
prasl. *tǫtьnjь (rus. túten: buka, polj. tęten) ≃ lat. tonare: grmiti