bornírati
bornírati dv. 〈prez. bòrnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bornirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | borniram |
| 2. | borniraš |
| 3. | bornira |
| množina | |
| 1. | borniramo |
| 2. | bornirate |
| 3. | borniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bornirat ću |
| 2. | bornirat ćeš |
| 3. | bornirat će |
| množina | |
| 1. | bornirat ćemo |
| 2. | bornirat ćete |
| 3. | bornirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bornirah |
| 2. | borniraše |
| 3. | borniraše |
| množina | |
| 1. | bornirasmo |
| 2. | borniraste |
| 3. | bornirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | bornirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bornirao sam |
| 2. | bornirao si |
| 3. | bornirao je |
| množina | |
| 1. | bornirali smo |
| 2. | bornirali ste |
| 3. | bornirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bornirao |
| 2. | bio si bornirao |
| 3. | bio je bornirao |
| množina | |
| 1. | bili smo bornirali |
| 2. | bili ste bornirali |
| 3. | bili su bornirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | borniraj |
| množina | |
| 1. | bornirajmo |
| 2. | bornirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bornirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| borniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bornirao, bornirala, borniralo | |
| bornirali, bornirale, bornirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| borniran, bornirana, bornirano | |
| bornirani, bornirane, bornirana | |
Definicija
| 1. | (što) opšiti/opšivati gajtanima, ukrasnim vrpcama i trakama |
| 2. | (koga) pren. (u)činiti ograničenim, ograničiti/ograničavati vidike komu |
Etimologija
✧ fr. borner: ograničiti
