umòriti
umòriti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ùmorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùmoren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umorim |
| 2. | umoriš |
| 3. | umori |
| množina | |
| 1. | umorimo |
| 2. | umorite |
| 3. | umore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umorit ću |
| 2. | umorit ćeš |
| 3. | umorit će |
| množina | |
| 1. | umorit ćemo |
| 2. | umorit ćete |
| 3. | umorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | umorih |
| 2. | umori |
| 3. | umori |
| množina | |
| 1. | umorismo |
| 2. | umoriste |
| 3. | umoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umorio sam |
| 2. | umorio si |
| 3. | umorio je |
| množina | |
| 1. | umorili smo |
| 2. | umorili ste |
| 3. | umorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umorio |
| 2. | bio si umorio |
| 3. | bio je umorio |
| množina | |
| 1. | bili smo umorili |
| 2. | bili ste umorili |
| 3. | bili su umorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umori |
| množina | |
| 1. | umorimo |
| 2. | umorite |
| glagolski prilog prošli | |
| umorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umorio, umorila, umorilo | |
| umorili, umorile, umorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| umoren, umorena, umoreno | |
| umoreni, umorene, umorena | |
Definicija
| 1. | učiniti umornim, dovesti u stanje umora, postati umoran; malaksati, sustati, zamoriti (se), klonuti, posustati |
| 2. | knjiš. oduzeti život, izvršiti umorstvo; ubiti, usmrtiti |
