ùništiti
ùništiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùništen, gl. im. uništénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uništiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uništim |
| 2. | uništiš |
| 3. | uništi |
| množina | |
| 1. | uništimo |
| 2. | uništite |
| 3. | unište |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uništit ću |
| 2. | uništit ćeš |
| 3. | uništit će |
| množina | |
| 1. | uništit ćemo |
| 2. | uništit ćete |
| 3. | uništit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uništih |
| 2. | uništi |
| 3. | uništi |
| množina | |
| 1. | uništismo |
| 2. | uništiste |
| 3. | uništiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uništio sam |
| 2. | uništio si |
| 3. | uništio je |
| množina | |
| 1. | uništili smo |
| 2. | uništili ste |
| 3. | uništili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uništio |
| 2. | bio si uništio |
| 3. | bio je uništio |
| množina | |
| 1. | bili smo uništili |
| 2. | bili ste uništili |
| 3. | bili su uništili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uništi |
| množina | |
| 1. | uništimo |
| 2. | uništite |
| glagolski prilog prošli | |
| uništivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uništio, uništila, uništilo | |
| uništili, uništile, uništila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uništen, uništena, uništeno | |
| uništeni, uništene, uništena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) učiniti da tko ili što više ne postoji; pobiti, razoriti, zatrti |
| 2. | (koga, što) dovesti u vrlo teško stanje, izložiti nevoljama, gubicima, razaranju |
| 3. | (se) upropastiti se (načinom života, pićem, nebrigom i sl.) |
