ùmjeti
ùmjeti (što) nesvrš. 〈prez. ùmijēm, pril. sad. ùmijūći, gl. im. ùmijēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umijem |
| 2. | umiješ |
| 3. | umije |
| množina | |
| 1. | umijemo |
| 2. | umijete |
| 3. | umiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umjet ću |
| 2. | umjet ćeš |
| 3. | umjet će |
| množina | |
| 1. | umjet ćemo |
| 2. | umjet ćete |
| 3. | umjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | umijah |
| 2. | umijaše |
| 3. | umijaše |
| množina | |
| 1. | umijasmo |
| 2. | umijaste |
| 3. | umijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umio sam |
| 2. | umio si |
| 3. | umio je |
| množina | |
| 1. | umjeli smo |
| 2. | umjeli ste |
| 3. | umjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umio |
| 2. | bio si umio |
| 3. | bio je umio |
| množina | |
| 1. | bili smo umjeli |
| 2. | bili ste umjeli |
| 3. | bili su umjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umij |
| množina | |
| 1. | umijmo |
| 2. | umijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| umijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umio, umjela, umjelo | |
| umjeli, umjele, umjela | |
Definicija
vladati kojom vještinom, biti sposoban za što [umjeti cijeniti (koga); umjeti raditi; umjeti poslovati], usp. znati
Frazeologija
⃟ tko umije njemu dvije posl. onaj tko je spretan i okretan uvijek će dobro proći, umješan dobro prolazi
Etimologija
✧ prasl. i stsl. uměti (rus. umét', polj. umieć) ≃ v. um
