Hrvatski jezični portal

ùmjeti

ùmjeti (što) nesvrš.prez. ùmijēm, pril. sad. ùmijūći, gl. im. ùmijēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
umjeti
 
prezent
jednina
1. umijem
2. umiješ
3. umije
množina
1. umijemo
2. umijete
3. umiju
 
futur
jednina
1. umjet ću
2. umjet ćeš
3. umjet će
množina
1. umjet ćemo
2. umjet ćete
3. umjet će
 
imperfekt
jednina
1. umijah
2. umijaše
3. umijaše
množina
1. umijasmo
2. umijaste
3. umijahu
 
perfekt
jednina
1. umio sam
2. umio si
3. umio je
množina
1. umjeli smo
2. umjeli ste
3. umjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam umio
2. bio si umio
3. bio je umio
množina
1. bili smo umjeli
2. bili ste umjeli
3. bili su umjeli
 
imperativ
jednina
2. umij
množina
1. umijmo
2. umijte
 
glagolski prilog sadašnji
umijući
 
glagolski pridjev aktivni
umio, umjela, umjelo
umjeli, umjele, umjela
Definicija
vladati kojom vještinom, biti sposoban za što [umjeti cijeniti (koga); umjeti raditi; umjeti poslovati], usp. znati
Frazeologija
tko umije njemu dvije posl. onaj tko je spretan i okretan uvijek će dobro proći, umješan dobro prolazi
Etimologija
prasl. i stsl. uměti (rus. umét', polj. umieć) ≃ v. um