ùmjeti
ùmjeti (što) nesvrš. 〈prez. ùmijēm, pril. sad. ùmijūći, gl. im. ùmijēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | umijem |
2. | umiješ |
3. | umije |
množina | |
1. | umijemo |
2. | umijete |
3. | umiju |
futur | |
jednina | |
1. | umjet ću |
2. | umjet ćeš |
3. | umjet će |
množina | |
1. | umjet ćemo |
2. | umjet ćete |
3. | umjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | umijah |
2. | umijaše |
3. | umijaše |
množina | |
1. | umijasmo |
2. | umijaste |
3. | umijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | umio sam |
2. | umio si |
3. | umio je |
množina | |
1. | umjeli smo |
2. | umjeli ste |
3. | umjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umio |
2. | bio si umio |
3. | bio je umio |
množina | |
1. | bili smo umjeli |
2. | bili ste umjeli |
3. | bili su umjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | umij |
množina | |
1. | umijmo |
2. | umijte |
glagolski prilog sadašnji | |
umijući | |
glagolski pridjev aktivni | |
umio, umjela, umjelo | |
umjeli, umjele, umjela |