umiròviti
umiròviti (koga) svrš. 〈prez. umìrovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. umìrovljen, gl. im. umirovljénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umiroviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umirovim |
| 2. | umiroviš |
| 3. | umirovi |
| množina | |
| 1. | umirovimo |
| 2. | umirovite |
| 3. | umirove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umirovit ću |
| 2. | umirovit ćeš |
| 3. | umirovit će |
| množina | |
| 1. | umirovit ćemo |
| 2. | umirovit ćete |
| 3. | umirovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | umirovih |
| 2. | umirovi |
| 3. | umirovi |
| množina | |
| 1. | umirovismo |
| 2. | umiroviste |
| 3. | umiroviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umirovio sam |
| 2. | umirovio si |
| 3. | umirovio je |
| množina | |
| 1. | umirovili smo |
| 2. | umirovili ste |
| 3. | umirovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umirovio |
| 2. | bio si umirovio |
| 3. | bio je umirovio |
| množina | |
| 1. | bili smo umirovili |
| 2. | bili ste umirovili |
| 3. | bili su umirovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umirovi |
| množina | |
| 1. | umirovimo |
| 2. | umirovite |
| glagolski prilog prošli | |
| umirovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umirovio, umirovila, umirovilo | |
| umirovili, umirovile, umirovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| umirovljen, umirovljena, umirovljeno | |
| umirovljeni, umirovljene, umirovljena | |
Definicija
prevesti iz službe u mirovinu; penzionirati
Etimologija
✧ u- + v. mirovina
