ùbiti
ùbiti (se) svrš. 〈prez. ȕbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ubìjen/ȕbīt ekspr. knjiš.〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ubijem |
| 2. | ubiješ |
| 3. | ubije |
| množina | |
| 1. | ubijemo |
| 2. | ubijete |
| 3. | ubiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ubit ću |
| 2. | ubit ćeš |
| 3. | ubit će |
| množina | |
| 1. | ubit ćemo |
| 2. | ubit ćete |
| 3. | ubit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ubih |
| 2. | ubi |
| 3. | ubi |
| množina | |
| 1. | ubismo |
| 2. | ubiste |
| 3. | ubiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ubio sam |
| 2. | ubio si |
| 3. | ubio je |
| množina | |
| 1. | ubili smo |
| 2. | ubili ste |
| 3. | ubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ubio |
| 2. | bio si ubio |
| 3. | bio je ubio |
| množina | |
| 1. | bili smo ubili |
| 2. | bili ste ubili |
| 3. | bili su ubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ubij |
| množina | |
| 1. | ubijmo |
| 2. | ubijte |
| glagolski prilog prošli | |
| ubivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ubio, ubila, ubilo | |
| ubili, ubile, ubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ubijen / ubit, ubijena / ubita, ubijeno / ubito | |
| ubijeni / ubiti, ubijene / ubite, ubijena / ubita | |
| 1. | (koga, što) nasilno oduzeti kome život, lišiti života; umoriti, usmrtiti |
| 2. | (koga, što) a. štetnim djelovanjem uništiti; upropastiti, utući (o mrazu, gradu i sl.) b. dovesti do propasti; uništiti, razoriti c. izmučiti, izmoriti, iznuriti, premoriti, satrti (snagu, zdravlje) d. baciti u očajanje, dovesti u teško (duševno) stanje [ubila ga je ženina bolest]; ojaditi, pogoditi, poraziti |
| 3. | (se) a. počiniti samoubojstvo b. razg. izmoriti se [ubiti se od posla] |
| 4. | (što) razg. ublažiti pretjeranu oštrinu čega, učiniti da što ne bude izraženo u neugodnoj ili nepodnošljivoj mjeri [ubiti bolničku bjelinu zidova (u stanu); ubiti sirovost (zelene boje); ubiti žeđ ublažiti, ugasiti] |