u-
u-
Definicija
| 1. | prefiks složenih glagola i njihovih izvedenica, kojima se označava a. prodiranje pod površinu čega [urezati; uvući] b. dospijevanje u što, u unutrašnjost čega [ugnijezditi se] c. potpuno obuhvaćanje takvom glagolskom radnjom [uplesti] d. izvršenje glagolske radnje [ubrati] e. razvijanje osobine koju označava pridjev u osnovi [ubrzati] |
| 2. | prvi dio priloga drugih složenica nastalih od konstrukcije padeža s prijedlogom u [uoči; unazad] |
| 3. | uz zb. broj dvoje i dalje znači način provođenja radnje s onoliko subjekata koliko je u osnovi [udvoje; utroje; učetvero itd.] |
Etimologija
✧ prasl. i stsl. vъ (rus. v, polj. w, we), lit. dijal. in ← ie. *en (lat. in, grč. en)
