ujedíniti
ujedíniti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ujèdīnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ujèdīnjen, gl. im. ujedinjénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ujediniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ujedinim |
| 2. | ujediniš |
| 3. | ujedini |
| množina | |
| 1. | ujedinimo |
| 2. | ujedinite |
| 3. | ujedine |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ujedinit ću |
| 2. | ujedinit ćeš |
| 3. | ujedinit će |
| množina | |
| 1. | ujedinit ćemo |
| 2. | ujedinit ćete |
| 3. | ujedinit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ujedinih |
| 2. | ujedini |
| 3. | ujedini |
| množina | |
| 1. | ujedinismo |
| 2. | ujediniste |
| 3. | ujediniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ujedinio sam |
| 2. | ujedinio si |
| 3. | ujedinio je |
| množina | |
| 1. | ujedinili smo |
| 2. | ujedinili ste |
| 3. | ujedinili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ujedinio |
| 2. | bio si ujedinio |
| 3. | bio je ujedinio |
| množina | |
| 1. | bili smo ujedinili |
| 2. | bili ste ujedinili |
| 3. | bili su ujedinili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ujedini |
| množina | |
| 1. | ujedinimo |
| 2. | ujedinite |
| glagolski prilog prošli | |
| ujedinivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ujedinio, ujedinila, ujedinilo | |
| ujedinili, ujedinile, ujedinila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ujedinjen, ujedinjena, ujedinjeno | |
| ujedinjeni, ujedinjene, ujedinjena | |
Definicija
sastaviti više dijelova, napraviti cjelinu (ob. o osobama, organizacijama, narodima itd.)
Etimologija
✧ u- + v. jedan
