vȃl
vȃl m 〈N mn válovi/vȃli, zb. válōvlje〉
| jednina | |
|---|---|
| N | val |
| G | vala |
| D | valu |
| A | val |
| V | vale |
| L | valu |
| I | valom |
| množina | |
| N | valovi |
| G | valova |
| D | valovima |
| A | valove |
| V | valovi |
| L | valovima |
| I | valovima |
| 1. | nabor na površini tekućine, najčešće mora, uzrokovan vjetrom ili gibanjem nekog objekta |
| 2. | fiz. periodični poremećaj u nekoj tvari ili u prostoru; karakteristike vala su smjer širenje, brzina širenja, amplituda itd., može biti transverzalan (npr. elektromagnetski val) i longitudinalan (npr. zvučni val), neki valovi mogu biti i jednog i drugog tipa (npr. seizmički val) [svjetlosni val; radioval; elektromagnetni val; gravitacijski val] |
| 3. | pren. nailaženje, jačanje ili naglo širenje a. nekog događanja [val poskupljenja; turistički val] b. prirodnog fenomena [hladni val] |