brániti
brániti nesvrš. 〈prez. brȃnīm, pril. sad. -nēći, prid. trp. brȃnjen, gl. im. -njēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| braniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | branim |
| 2. | braniš |
| 3. | brani |
| množina | |
| 1. | branimo |
| 2. | branite |
| 3. | brane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | branit ću |
| 2. | branit ćeš |
| 3. | branit će |
| množina | |
| 1. | branit ćemo |
| 2. | branit ćete |
| 3. | branit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | branjah |
| 2. | branjaše |
| 3. | branjaše |
| množina | |
| 1. | branjasmo |
| 2. | branjaste |
| 3. | branjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | branio sam |
| 2. | branio si |
| 3. | branio je |
| množina | |
| 1. | branili smo |
| 2. | branili ste |
| 3. | branili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam branio |
| 2. | bio si branio |
| 3. | bio je branio |
| množina | |
| 1. | bili smo branili |
| 2. | bili ste branili |
| 3. | bili su branili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | brani |
| množina | |
| 1. | branimo |
| 2. | branite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| braneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| branio, branila, branilo | |
| branili, branile, branila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| branjen, branjena, branjeno | |
| branjeni, branjene, branjena | |
| 1. | (koga, što) a. štititi koga od napada, opasnosti b. biti čiji branitelj, zastupati koga na sudu c. zastupati, zagovarati neko mišljenje |
| 2. | (komu što) ne dopuštati, zabranjivati, uskraćivati kome što |
| 3. | (se) a. pružati otpor, opirati se [braniti se rukama i nogama a. braniti se očajnički od čega b. pren. izbjegavati što svim sredstvima] b. opravdavati se |