uvẕtjeti
uvẕtjeti (u što) svrš. 〈prez. ùvrtīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ùvrćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvrtjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvrtim |
| 2. | uvrtiš |
| 3. | uvrti |
| množina | |
| 1. | uvrtimo |
| 2. | uvrtite |
| 3. | uvrte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvrtjet ću |
| 2. | uvrtjet ćeš |
| 3. | uvrtjet će |
| množina | |
| 1. | uvrtjet ćemo |
| 2. | uvrtjet ćete |
| 3. | uvrtjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvrtjeh |
| 2. | uvrtje |
| 3. | uvrtje |
| množina | |
| 1. | uvrtjesmo |
| 2. | uvrtjeste |
| 3. | uvrtješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvrtio sam |
| 2. | uvrtio si |
| 3. | uvrtio je |
| množina | |
| 1. | uvrtjeli smo |
| 2. | uvrtjeli ste |
| 3. | uvrtjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvrtio |
| 2. | bio si uvrtio |
| 3. | bio je uvrtio |
| množina | |
| 1. | bili smo uvrtjeli |
| 2. | bili ste uvrtjeli |
| 3. | bili su uvrtjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvrti |
| množina | |
| 1. | uvrtimo |
| 2. | uvrtite |
| glagolski prilog prošli | |
| uvrtjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvrtio, uvrtjela, uvrtjelo | |
| uvrtjeli, uvrtjele, uvrtjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvrćen, uvrćena, uvrćeno | |
| uvrćeni, uvrćene, uvrćena | |
Definicija
| 1. | tako da se vrti, vrtnjom učiniti da jedan predmet uđe u drugi ili u neku podlogu |
| 2. | (sebi) pren. pretjerano se zanijeti čime, pretjerano se zagrijati za što, poludjeti za čim |
Etimologija
✧ u- + v. vrtjeti
