uvẕtjeti
uvẕtjeti (u što) svrš. 〈prez. ùvrtīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ùvrćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvrtjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvrtim |
2. | uvrtiš |
3. | uvrti |
množina | |
1. | uvrtimo |
2. | uvrtite |
3. | uvrte |
futur | |
jednina | |
1. | uvrtjet ću |
2. | uvrtjet ćeš |
3. | uvrtjet će |
množina | |
1. | uvrtjet ćemo |
2. | uvrtjet ćete |
3. | uvrtjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | uvrtjeh |
2. | uvrtje |
3. | uvrtje |
množina | |
1. | uvrtjesmo |
2. | uvrtjeste |
3. | uvrtješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvrtio sam |
2. | uvrtio si |
3. | uvrtio je |
množina | |
1. | uvrtjeli smo |
2. | uvrtjeli ste |
3. | uvrtjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvrtio |
2. | bio si uvrtio |
3. | bio je uvrtio |
množina | |
1. | bili smo uvrtjeli |
2. | bili ste uvrtjeli |
3. | bili su uvrtjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvrti |
množina | |
1. | uvrtimo |
2. | uvrtite |
glagolski prilog prošli | |
uvrtjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvrtio, uvrtjela, uvrtjelo | |
uvrtjeli, uvrtjele, uvrtjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvrćen, uvrćena, uvrćeno | |
uvrćeni, uvrćene, uvrćena |
1. | tako da se vrti, vrtnjom učiniti da jedan predmet uđe u drugi ili u neku podlogu |
2. | (sebi) pren. pretjerano se zanijeti čime, pretjerano se zagrijati za što, poludjeti za čim |