Hrvatski jezični portal

uvẕtjeti

uvẕtjeti (u što) svrš.prez. ùvrtīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ùvrćen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
uvrtjeti
 
prezent
jednina
1. uvrtim
2. uvrtiš
3. uvrti
množina
1. uvrtimo
2. uvrtite
3. uvrte
 
futur
jednina
1. uvrtjet ću
2. uvrtjet ćeš
3. uvrtjet će
množina
1. uvrtjet ćemo
2. uvrtjet ćete
3. uvrtjet će
 
aorist
jednina
1. uvrtjeh
2. uvrtje
3. uvrtje
množina
1. uvrtjesmo
2. uvrtjeste
3. uvrtješe
 
perfekt
jednina
1. uvrtio sam
2. uvrtio si
3. uvrtio je
množina
1. uvrtjeli smo
2. uvrtjeli ste
3. uvrtjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam uvrtio
2. bio si uvrtio
3. bio je uvrtio
množina
1. bili smo uvrtjeli
2. bili ste uvrtjeli
3. bili su uvrtjeli
 
imperativ
jednina
2. uvrti
množina
1. uvrtimo
2. uvrtite
 
glagolski prilog prošli
uvrtjevši
 
glagolski pridjev aktivni
uvrtio, uvrtjela, uvrtjelo
uvrtjeli, uvrtjele, uvrtjela
 
glagolski pridjev pasivni
uvrćen, uvrćena, uvrćeno
uvrćeni, uvrćene, uvrćena
Definicija
1. tako da se vrti, vrtnjom učiniti da jedan predmet uđe u drugi ili u neku podlogu
2. (sebi) pren. pretjerano se zanijeti čime, pretjerano se zagrijati za što, poludjeti za čim
Etimologija
✧ u- + v. vrtjeti