usúkati
usúkati (se) svrš. 〈prez. ùsūčēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ùsūkān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
usukati | |
prezent | |
jednina | |
1. | usučem |
2. | usučeš |
3. | usuče |
množina | |
1. | usučemo |
2. | usučete |
3. | usuču |
futur | |
jednina | |
1. | usukat ću |
2. | usukat ćeš |
3. | usukat će |
množina | |
1. | usukat ćemo |
2. | usukat ćete |
3. | usukat će |
aorist | |
jednina | |
1. | usukah |
2. | usuka |
3. | usuka |
množina | |
1. | usukasmo |
2. | usukaste |
3. | usukaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | usukao sam |
2. | usukao si |
3. | usukao je |
množina | |
1. | usukali smo |
2. | usukali ste |
3. | usukali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam usukao |
2. | bio si usukao |
3. | bio je usukao |
množina | |
1. | bili smo usukali |
2. | bili ste usukali |
3. | bili su usukali |
imperativ | |
jednina | |
2. | usuči |
množina | |
1. | usučimo |
2. | usučite |
glagolski prilog prošli | |
usukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
usukao, usukala, usukalo | |
usukali, usukale, usukala | |
glagolski pridjev pasivni | |
usukan, usukana, usukano | |
usukani, usukane, usukana |
1. | (što) više niti preplesti u fitilj, uže i sl. |
2. | (se) pren. utanjiti se, ufitiljiti se, ući u se (o osobi), izgubiti korpulenciju, jedrinu i svježinu |