usúkati
usúkati (se) svrš. 〈prez. ùsūčēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ùsūkān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usučem |
| 2. | usučeš |
| 3. | usuče |
| množina | |
| 1. | usučemo |
| 2. | usučete |
| 3. | usuču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usukat ću |
| 2. | usukat ćeš |
| 3. | usukat će |
| množina | |
| 1. | usukat ćemo |
| 2. | usukat ćete |
| 3. | usukat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | usukah |
| 2. | usuka |
| 3. | usuka |
| množina | |
| 1. | usukasmo |
| 2. | usukaste |
| 3. | usukaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usukao sam |
| 2. | usukao si |
| 3. | usukao je |
| množina | |
| 1. | usukali smo |
| 2. | usukali ste |
| 3. | usukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usukao |
| 2. | bio si usukao |
| 3. | bio je usukao |
| množina | |
| 1. | bili smo usukali |
| 2. | bili ste usukali |
| 3. | bili su usukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usuči |
| množina | |
| 1. | usučimo |
| 2. | usučite |
| glagolski prilog prošli | |
| usukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usukao, usukala, usukalo | |
| usukali, usukale, usukala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usukan, usukana, usukano | |
| usukani, usukane, usukana | |
Definicija
| 1. | (što) više niti preplesti u fitilj, uže i sl. |
| 2. | (se) pren. utanjiti se, ufitiljiti se, ući u se (o osobi), izgubiti korpulenciju, jedrinu i svježinu |
Etimologija
✧ u- + v. sukati
