Hrvatski jezični portal

súkati

súkati nesvrš.prez. sẉčēm, pril. sad. súčūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
sukati
 
prezent
jednina
1. sučem
2. sučeš
3. suče
množina
1. sučemo
2. sučete
3. suču
 
futur
jednina
1. sukat ću
2. sukat ćeš
3. sukat će
množina
1. sukat ćemo
2. sukat ćete
3. sukat će
 
imperfekt
jednina
1. sukah
2. sukaše
3. sukaše
množina
1. sukasmo
2. sukaste
3. sukahu
 
perfekt
jednina
1. sukao sam
2. sukao si
3. sukao je
množina
1. sukali smo
2. sukali ste
3. sukali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam sukao
2. bio si sukao
3. bio je sukao
množina
1. bili smo sukali
2. bili ste sukali
3. bili su sukali
 
imperativ
jednina
2. suči
množina
1. sučimo
2. sučite
 
glagolski prilog sadašnji
sučući
 
glagolski pridjev aktivni
sukao, sukala, sukalo
sukali, sukale, sukala
 
glagolski pridjev pasivni
sukan, sukana, sukano
sukani, sukane, sukana
Definicija
1. (što) upredati u jednu nit [sukati vunu; sukati pamuk]
2. vrteći oblikovati (o brkovima)
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Suknáić (140, Zagreb, Gospić, Nova Gradiška, Karlovac), Súkno (Dubrovnik), Súknović (Vukovar, Osijek)
Etimologija
prasl. *sukati: plesti, okretati (rus. sukát', polj. sukmana: suknja) ← lit. suhti: vrjeti