ùspjeh
ùspjeh m 〈N mn -esi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | uspjeh |
| G | uspjeha |
| D | uspjehu |
| A | uspjeh |
| V | uspjehu / uspješe |
| L | uspjehu |
| I | uspjehom |
| množina | |
| N | uspjesi |
| G | uspjeha |
| D | uspjesima |
| A | uspjehe |
| V | uspjesi |
| L | uspjesima |
| I | uspjesima |
Definicija
| 1. | dostignuće cilja; povoljan ishod čega [bez uspjeha; imati uspjeha; potpuni uspjeh; s uspjehom] |
| 2. | postizanje bogatstva, slave ili položaja [uspjeh ga je pokvario] |
Sintagma
∆ opći uspjeh prosjek ocjena koje učenik postiže u školi
Etimologija
✧ u- + prasl. i stsl. spěxъ (rus. spex, češ. spěch) ≃ lit. spėti: moći skr. sphāyate: uspijeva
