Hrvatski jezični portal

uréditi

uréditi (se) svrš.prez. ùrēdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùrēđen, gl. im. uređénje〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
urediti
 
prezent
jednina
1. uredim
2. urediš
3. uredi
množina
1. uredimo
2. uredite
3. urede
 
futur
jednina
1. uredit ću
2. uredit ćeš
3. uredit će
množina
1. uredit ćemo
2. uredit ćete
3. uredit će
 
aorist
jednina
1. uredih
2. uredi
3. uredi
množina
1. uredismo
2. urediste
3. urediše
 
perfekt
jednina
1. uredio sam
2. uredio si
3. uredio je
množina
1. uredili smo
2. uredili ste
3. uredili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam uredio
2. bio si uredio
3. bio je uredio
množina
1. bili smo uredili
2. bili ste uredili
3. bili su uredili
 
imperativ
jednina
2. uredi
množina
1. uredimo
2. uredite
 
glagolski prilog prošli
uredivši
 
glagolski pridjev aktivni
uredio, uredila, uredilo
uredili, uredile, uredila
 
glagolski pridjev pasivni
uređen, uređena, uređeno
uređeni, uređene, uređena
Definicija
1. (što) a. prilagoditi potrebi, dovesti u stanje da odgovara svrsi [urediti stan]; namjestiti b. dovesti u uredno stanje, dovesti u red [urediti odnose sa susjedima]; srediti c. namiriti, izmiriti, isplatiti (račun, dug i sl.) d. obaviti urednički posao, pripremiti za objavljivanje (knjigu, časopis i sl.)
2. (se) dotjerati svoju vanjštinu
3. inform., v. editirati
Etimologija
✧ u- + v. red