utùčenōst
utùčenōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | utučenost |
| G | utučenosti |
| D | utučenosti |
| A | utučenost |
| V | utučenosti |
| L | utučenosti |
| I | utučenošću / utučenosti |
| množina | |
| N | utučenosti |
| G | utučenosti |
| D | utučenostima |
| A | utučenosti |
| V | utučenosti |
| L | utučenostima |
| I | utučenostima |
Definicija
stanje onoga koji je utučen
Etimologija
✧ vidi ùtūći
