Hrvatski jezični portal

zakovìtlati

zakovìtlati (, što, se) svrš.prez. zakovìtlām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁkovitlān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
zakovitlati
 
prezent
jednina
1. zakovitlam
2. zakovitlaš
3. zakovitla
množina
1. zakovitlamo
2. zakovitlate
3. zakovitlaju
 
futur
jednina
1. zakovitlat ću
2. zakovitlat ćeš
3. zakovitlat će
množina
1. zakovitlat ćemo
2. zakovitlat ćete
3. zakovitlat će
 
aorist
jednina
1. zakovitlah
2. zakovitla
3. zakovitla
množina
1. zakovitlasmo
2. zakovitlaste
3. zakovitlaše
 
perfekt
jednina
1. zakovitlao sam
2. zakovitlao si
3. zakovitlao je
množina
1. zakovitlali smo
2. zakovitlali ste
3. zakovitlali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam zakovitlao
2. bio si zakovitlao
3. bio je zakovitlao
množina
1. bili smo zakovitlali
2. bili ste zakovitlali
3. bili su zakovitlali
 
imperativ
jednina
2. zakovitlaj
množina
1. zakovitlajmo
2. zakovitlajte
 
glagolski prilog prošli
zakovitlavši
 
glagolski pridjev aktivni
zakovitlao, zakovitlala, zakovitlalo
zakovitlali, zakovitlale, zakovitlala
 
glagolski pridjev pasivni
zakovitlan, zakovitlana, zakovitlano
zakovitlani, zakovitlane, zakovitlana
Definicija
1. a. početi kovitlati b. podići kovitlac
2. jako zamahnuti čime po zraku bez određena smjera i sklada [zakovitlati sabljom; zakovitlati reketom]
Etimologija
✧ za- + v. kovitlati