zakovìtlati
zakovìtlati (, što, se) svrš. 〈prez. zakovìtlām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁkovitlān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zakovitlati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zakovitlam |
2. | zakovitlaš |
3. | zakovitla |
množina | |
1. | zakovitlamo |
2. | zakovitlate |
3. | zakovitlaju |
futur | |
jednina | |
1. | zakovitlat ću |
2. | zakovitlat ćeš |
3. | zakovitlat će |
množina | |
1. | zakovitlat ćemo |
2. | zakovitlat ćete |
3. | zakovitlat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zakovitlah |
2. | zakovitla |
3. | zakovitla |
množina | |
1. | zakovitlasmo |
2. | zakovitlaste |
3. | zakovitlaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zakovitlao sam |
2. | zakovitlao si |
3. | zakovitlao je |
množina | |
1. | zakovitlali smo |
2. | zakovitlali ste |
3. | zakovitlali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zakovitlao |
2. | bio si zakovitlao |
3. | bio je zakovitlao |
množina | |
1. | bili smo zakovitlali |
2. | bili ste zakovitlali |
3. | bili su zakovitlali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zakovitlaj |
množina | |
1. | zakovitlajmo |
2. | zakovitlajte |
glagolski prilog prošli | |
zakovitlavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zakovitlao, zakovitlala, zakovitlalo | |
zakovitlali, zakovitlale, zakovitlala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zakovitlan, zakovitlana, zakovitlano | |
zakovitlani, zakovitlane, zakovitlana |
1. | a. početi kovitlati b. podići kovitlac |
2. | jako zamahnuti čime po zraku bez određena smjera i sklada [zakovitlati sabljom; zakovitlati reketom] |