záključak
záključak m 〈G -čka, N mn -čci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zaključak |
| G | zaključka |
| D | zaključku |
| A | zaključak |
| V | zaključku |
| L | zaključku |
| I | zaključkom |
| množina | |
| N | zaključci |
| G | zaključaka |
| D | zaključcima |
| A | zaključke |
| V | zaključci |
| L | zaključcima |
| I | zaključcima |
Definicija
| 1. | log. misao sastavljena od dvaju ili više sudova, posljedica izlučena, izvučena iz obrazloženja [donijeti zaključak; izvući zaključak; povući zaključak; neposredni zaključak]; zaglavak |
| 2. | izvod iz šireg izlaganja; sažetak; rezime |
| 3. | konačni rezultat; završetak |
Sintagma
∆ posredni zaključak onaj koji je proizišao najmanje iz dvaju sudova; može biti induktivni, deduktivni i po analogiji
Etimologija
✧ vidi zakljúčiti
