zakljúčiti
zakljúčiti (što) svrš. 〈prez. zàkljūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàkljūčen, gl. im. zaključénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaključiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaključim |
2. | zaključiš |
3. | zaključi |
množina | |
1. | zaključimo |
2. | zaključite |
3. | zaključe |
futur | |
jednina | |
1. | zaključit ću |
2. | zaključit ćeš |
3. | zaključit će |
množina | |
1. | zaključit ćemo |
2. | zaključit ćete |
3. | zaključit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zaključih |
2. | zaključi |
3. | zaključi |
množina | |
1. | zaključismo |
2. | zaključiste |
3. | zaključiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaključio sam |
2. | zaključio si |
3. | zaključio je |
množina | |
1. | zaključili smo |
2. | zaključili ste |
3. | zaključili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaključio |
2. | bio si zaključio |
3. | bio je zaključio |
množina | |
1. | bili smo zaključili |
2. | bili ste zaključili |
3. | bili su zaključili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zaključi |
množina | |
1. | zaključimo |
2. | zaključite |
glagolski prilog prošli | |
zaključivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaključio, zaključila, zaključilo | |
zaključili, zaključile, zaključila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaključen, zaključena, zaključeno | |
zaključeni, zaključene, zaključena |
1. | izvesti zaključak, steći uvjerenje |
2. | ugovoriti, utvrditi, sklopiti, uglaviti, pogoditi (mir, sporazum, zajam, posao i sl.) |
3. | završiti, svršiti [zaključiti ocjenu upisati konačnu ocjenu učeniku u imenik na polugodištu ili kraju školske godine (o nastavniku i profesoru)] |