zagúliti
zagúliti (što) svrš. 〈prez. zàgūlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàgūljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaguliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zagulim |
| 2. | zaguliš |
| 3. | zaguli |
| množina | |
| 1. | zagulimo |
| 2. | zagulite |
| 3. | zagule |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zagulit ću |
| 2. | zagulit ćeš |
| 3. | zagulit će |
| množina | |
| 1. | zagulit ćemo |
| 2. | zagulit ćete |
| 3. | zagulit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zagulih |
| 2. | zaguli |
| 3. | zaguli |
| množina | |
| 1. | zagulismo |
| 2. | zaguliste |
| 3. | zaguliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zagulio sam |
| 2. | zagulio si |
| 3. | zagulio je |
| množina | |
| 1. | zagulili smo |
| 2. | zagulili ste |
| 3. | zagulili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zagulio |
| 2. | bio si zagulio |
| 3. | bio je zagulio |
| množina | |
| 1. | bili smo zagulili |
| 2. | bili ste zagulili |
| 3. | bili su zagulili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaguli |
| množina | |
| 1. | zagulimo |
| 2. | zagulite |
| glagolski prilog prošli | |
| zagulivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zagulio, zagulila, zagulilo | |
| zagulili, zagulile, zagulila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaguljen, zaguljena, zaguljeno | |
| zaguljeni, zaguljene, zaguljena | |
Definicija
malo oguliti (koru, kožu); zaljuštiti
Etimologija
✧ za- + v. guliti
