zalúpati
zalúpati () svrš. 〈prez. zàlūpām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zalúpao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zalupati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zalupam |
| 2. | zalupaš |
| 3. | zalupa |
| množina | |
| 1. | zalupamo |
| 2. | zalupate |
| 3. | zalupaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zalupat ću |
| 2. | zalupat ćeš |
| 3. | zalupat će |
| množina | |
| 1. | zalupat ćemo |
| 2. | zalupat ćete |
| 3. | zalupat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zalupah |
| 2. | zalupa |
| 3. | zalupa |
| množina | |
| 1. | zalupasmo |
| 2. | zalupaste |
| 3. | zalupaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zalupao sam |
| 2. | zalupao si |
| 3. | zalupao je |
| množina | |
| 1. | zalupali smo |
| 2. | zalupali ste |
| 3. | zalupali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zalupao |
| 2. | bio si zalupao |
| 3. | bio je zalupao |
| množina | |
| 1. | bili smo zalupali |
| 2. | bili ste zalupali |
| 3. | bili su zalupali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zalupaj |
| množina | |
| 1. | zalupajmo |
| 2. | zalupajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zalupavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zalupao, zalupala, zalupalo | |
| zalupali, zalupale, zalupala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zalupan, zalupana, zalupano | |
| zalupani, zalupane, zalupana | |
Definicija
početi lupati, usp. lupati
