lúpati
lúpati (, što) nesvrš. 〈prez. lẉpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | lupam |
2. | lupaš |
3. | lupa |
množina | |
1. | lupamo |
2. | lupate |
3. | lupaju |
futur | |
jednina | |
1. | lupat ću |
2. | lupat ćeš |
3. | lupat će |
množina | |
1. | lupat ćemo |
2. | lupat ćete |
3. | lupat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lupah |
2. | lupaše |
3. | lupaše |
množina | |
1. | lupasmo |
2. | lupaste |
3. | lupahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lupao sam |
2. | lupao si |
3. | lupao je |
množina | |
1. | lupali smo |
2. | lupali ste |
3. | lupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lupao |
2. | bio si lupao |
3. | bio je lupao |
množina | |
1. | bili smo lupali |
2. | bili ste lupali |
3. | bili su lupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | lupaj |
množina | |
1. | lupajmo |
2. | lupajte |
glagolski prilog sadašnji | |
lupajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
lupao, lupala, lupalo | |
lupali, lupale, lupala | |
glagolski pridjev pasivni | |
lupan, lupana, lupano | |
lupani, lupane, lupana |
1. | a. proizvoditi buku udarajući po čemu b. jako kucati [lupati po ulaznim vratima] |
2. | (po čemu, po kome) a. napadati koga fizičkom silom; udarati b. napadati koga riječima na grub, ob. neodmjeren ili beskompromisan način |
3. | (što) govoriti besmislice, koještarije; lupetati |