zabìlježiti
zabìlježiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zabìlježen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zabilježiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zabilježim |
2. | zabilježiš |
3. | zabilježi |
množina | |
1. | zabilježimo |
2. | zabilježite |
3. | zabilježe |
futur | |
jednina | |
1. | zabilježit ću |
2. | zabilježit ćeš |
3. | zabilježit će |
množina | |
1. | zabilježit ćemo |
2. | zabilježit ćete |
3. | zabilježit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zabilježih |
2. | zabilježi |
3. | zabilježi |
množina | |
1. | zabilježismo |
2. | zabilježiste |
3. | zabilježiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zabilježio sam |
2. | zabilježio si |
3. | zabilježio je |
množina | |
1. | zabilježili smo |
2. | zabilježili ste |
3. | zabilježili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zabilježio |
2. | bio si zabilježio |
3. | bio je zabilježio |
množina | |
1. | bili smo zabilježili |
2. | bili ste zabilježili |
3. | bili su zabilježili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zabilježi |
množina | |
1. | zabilježimo |
2. | zabilježite |
glagolski prilog prošli | |
zabilježivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zabilježio, zabilježila, zabilježilo | |
zabilježili, zabilježile, zabilježila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zabilježen, zabilježena, zabilježeno | |
zabilježeni, zabilježene, zabilježena |
1. | (što) zapisati sažeto ono što je rečeno ili kao podatak ono što je viđeno; zapisati radi podsjećanja |
2. | (se) upisati se, unijeti svoje ime (u popis i sl.) |
3. | v. bilježiti (2) |