bìljeg
bìljeg m 〈N mn -ezi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | biljeg |
| G | biljega |
| D | biljegu |
| A | biljeg |
| V | bilježe |
| L | biljegu |
| I | biljegom |
Definicija
| 1. | vanjski znak ili očitovanje čega, obilježje kakve odlike, otisak čega proživljenog; trag |
| 2. | ono čime se što obilježi radi snalaženja, traženja itd. a. meta, domet, nišan, cilj b. kamen međaš, granični znak, oznaka dokle seže imanje |
| 3. | osobit znak na tijelu koji može poslužiti za raspoznavanje ili identifikaciju (urođen ili stečen) |
| 4. | službena marka (za molbe i administrativne troškove, a ne za redovne poštanske usluge) |
Etimologija
✧ ← *bělěgъ (rus. belëg) ← avar.
