vrísnuti
vrísnuti () svrš. 〈prez. vrȋsnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. vrísnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrisnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrisnem |
| 2. | vrisneš |
| 3. | vrisne |
| množina | |
| 1. | vrisnemo |
| 2. | vrisnete |
| 3. | vrisnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrisnut ću |
| 2. | vrisnut ćeš |
| 3. | vrisnut će |
| množina | |
| 1. | vrisnut ćemo |
| 2. | vrisnut ćete |
| 3. | vrisnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | vrisnuh |
| 2. | vrisnu |
| 3. | vrisnu |
| množina | |
| 1. | vrisnusmo |
| 2. | vrisnuste |
| 3. | vrisnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrisnuo sam |
| 2. | vrisnuo si |
| 3. | vrisnuo je |
| množina | |
| 1. | vrisnuli smo |
| 2. | vrisnuli ste |
| 3. | vrisnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrisnuo |
| 2. | bio si vrisnuo |
| 3. | bio je vrisnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo vrisnuli |
| 2. | bili ste vrisnuli |
| 3. | bili su vrisnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrisni |
| množina | |
| 1. | vrisnimo |
| 2. | vrisnite |
| glagolski prilog prošli | |
| vrisnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrisnuo, vrisnula, vrisnulo | |
| vrisnuli, vrisnule, vrisnula | |
Definicija
| 1. | oglasiti se jednokratnim vriskom |
| 2. | v. skiknuti (2) |
Etimologija
✧ vidi vrȋsak1
