skíknuti
skíknuti () svrš. 〈prez. skȋknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. skíknuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
skiknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | skiknem |
2. | skikneš |
3. | skikne |
množina | |
1. | skiknemo |
2. | skiknete |
3. | skiknu |
futur | |
jednina | |
1. | skiknut ću |
2. | skiknut ćeš |
3. | skiknut će |
množina | |
1. | skiknut ćemo |
2. | skiknut ćete |
3. | skiknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | skiknuh |
2. | skiknu |
3. | skiknu |
množina | |
1. | skiknusmo |
2. | skiknuste |
3. | skiknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | skiknuo sam |
2. | skiknuo si |
3. | skiknuo je |
množina | |
1. | skiknuli smo |
2. | skiknuli ste |
3. | skiknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam skiknuo |
2. | bio si skiknuo |
3. | bio je skiknuo |
množina | |
1. | bili smo skiknuli |
2. | bili ste skiknuli |
3. | bili su skiknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | skikni |
množina | |
1. | skiknimo |
2. | skiknite |
glagolski prilog prošli | |
skiknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
skiknuo, skiknula, skiknulo | |
skiknuli, skiknule, skiknula |
1. | oglasiti se naglo kao pas kad osjeti bol |
2. | pren. podr. (u šali) propasti u poslu, upropastiti se, izgubiti novac na kartanju ili poslovanjem; vrisnuti, riknuti |
3. | žarg. (ob. u šali ili bez tragičnog osjećanja smrti) umrijeti, zijevnuti, ohladiti (papke), odapeti, otegnuti [Što me sahranjuju živa? Kad ja jednog dana skiknem ionako sve ostaje njima] |