vrijéditi
vrijéditi () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -dēći, gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrijedim |
| 2. | vrijediš |
| 3. | vrijedi |
| množina | |
| 1. | vrijedimo |
| 2. | vrijedite |
| 3. | vrijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrijedit ću |
| 2. | vrijedit ćeš |
| 3. | vrijedit će |
| množina | |
| 1. | vrijedit ćemo |
| 2. | vrijedit ćete |
| 3. | vrijedit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrijeđah |
| 2. | vrijeđaše |
| 3. | vrijeđaše |
| množina | |
| 1. | vrijeđasmo |
| 2. | vrijeđaste |
| 3. | vrijeđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrijedio sam |
| 2. | vrijedio si |
| 3. | vrijedio je |
| množina | |
| 1. | vrijedili smo |
| 2. | vrijedili ste |
| 3. | vrijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrijedio |
| 2. | bio si vrijedio |
| 3. | bio je vrijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo vrijedili |
| 2. | bili ste vrijedili |
| 3. | bili su vrijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrijedi |
| množina | |
| 1. | vrijedimo |
| 2. | vrijedite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vrijedeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrijedio, vrijedila, vrijedilo | |
| vrijedili, vrijedile, vrijedila | |
Definicija
| 1. | imati vrijednost koja se može izraziti cijenom; posjedovati neka općenito priznata svojstva ili zasluge |
| 2. | biti na snazi, važiti (o propisima, zakonima) |
| 3. | (kao) smatrati se, biti smatran, važiti kao što, imati glas čega |
| 4. | biti od koristi, isplatiti se, valjati |
Frazeologija
⃟ ne vrijedi ni prebijene pare (lule duhana, pišljiva boba) ne vrijedi ništa;
vrijedi! dogovoreno, u redu, slažem se, važi;
vrijedi zlata mnogo vrijedi;
tko (u) malo gleda malo vrijedi, v. malo ⃟
vrijedi! dogovoreno, u redu, slažem se, važi;
vrijedi zlata mnogo vrijedi;
tko (u) malo gleda malo vrijedi, v. malo ⃟
Etimologija
✧ stvnjem. werd: vrijednost
