brídjeti
brídjeti () nesvrš. 〈prez. -dīm, pril. sad. -dēći, gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bridjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bridim |
| 2. | bridiš |
| 3. | bridi |
| množina | |
| 1. | bridimo |
| 2. | bridite |
| 3. | bride |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bridjet ću |
| 2. | bridjet ćeš |
| 3. | bridjet će |
| množina | |
| 1. | bridjet ćemo |
| 2. | bridjet ćete |
| 3. | bridjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | briđah |
| 2. | briđaše |
| 3. | briđaše |
| množina | |
| 1. | briđasmo |
| 2. | briđaste |
| 3. | briđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bridio sam |
| 2. | bridio si |
| 3. | bridio je |
| množina | |
| 1. | bridjeli smo |
| 2. | bridjeli ste |
| 3. | bridjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bridio |
| 2. | bio si bridio |
| 3. | bio je bridio |
| množina | |
| 1. | bili smo bridjeli |
| 2. | bili ste bridjeli |
| 3. | bili su bridjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bridi |
| množina | |
| 1. | bridimo |
| 2. | bridite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| brideći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bridio, bridjela, bridjelo | |
| bridjeli, bridjele, bridjela | |
Definicija
osjećati gorenje i bol na koži i površinskom dijelu tijela (od pljuske, hladnoće i laganog mržnjenja, od dodira koprive i sl.); briditi
Etimologija
✧ vidi brȋd
