Hrvatski jezični portal

1.	a. (Zemlja) planet na kojem živimo, treći unutarnji planet Sunčeva sustava s jednim prirodnim satelitom (Mjesec) b. mjesto, prostor života i ljudske djelatnosti; svijet
2.	površina Zemlje, kopno, suho, opr. voda
3.	površina tla, gornji sloj Zemljine kore [nad zemljom i pod zemljom]
4.	a. zemljište, tlo kao izvor dobara i hrane b. (i u mn) parcela, prostor koji se obrađuje, iskorištava; zemljište kao imovina, vlasništvo [privatna zemlja; zadružna zemlja; državna zemlja]
5.	tip tla koje se obrađuje, na kojem se gradi itd. [pjeskovita zemlja; raskvašena zemlja]
6.	pov. državno-upravna jedinica u smislu državne, administrativne i političke podjele Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske Monarhije

∆ bijela zemlja propusna, pjeskovita zemlja;
crna zemlja 1. zemlja zagasite boje, drugačijeg kemijskog sastava nego druga tla (zemlje) 2. retor. zemlja kao simbol vječnog pokoja i konačnog počivališta svih ljudi [sve je crna zemlja];
crvena zemlja zemlja crljenica;
kamenita (kamenljiva arh.) zemlja tlo s dosta kamena (i takvoga koje stoji uspravno u većim komadima »na nož«), podesna za uzgoj badema, maraske, masline i smokve;
ničija zemlja 1. prostor između dviju zaraćenih vojski koji ne pripada nijednoj strani 2. prostor neposredno uz državne granice 3. pren. prostor, područje djelovanja na koje nitko ne polaže pravo;
obećana zemlja 1. bibl. Palestina 2. pren. sretna, bogata zemlja ili kraj;
plava zemlja, v. humarica;
plitka zemlja tanja naslaga plodnog tla, osobito pri uzgoju nekih kultura (loze) osjetljiva na sušu, opr. duboka zemlja;
Sveta zemlja pov. Palestina s Jeruzalemom i Kristovim grobom;
zemlja primitka sociol. zemlja koja je prihvatila migrante, bez obzira naseljavaju li se trajno ili ne, usp. zemlja useljavanja;
zemlja useljavanja sociol. 1. zemlja u kojoj je broj ljudi koji stižu iz inozemstva veći od broja onih koji iz nje odlaze 2. zemlja koja provodi politiku trajna useljavanja stranaca; imigracijska zemlja, usp. zemlja primitka;
zemlje u razvoju ekon. izraz koji je zamijenio raniji termin: nerazvijena područja

⃟ gori mu zemlja (tlo) pod nogama potrebno je da bježi, u nesigurnu je i opasnu položaju;
kao da ga je zemlja progutala, kao da je u zemlju propao izgubio se bez traga, ništa se o njemu ne zna;
kao nebo i zemlja vrlo velika razlika između koga ili čega, sasvim različito;
laka mu zemlja formula uz spominjanje pokojnika ili uz oproštaj s njim;
mrtva zemlja zemlja koja nije dugo bila obrađivana i koju prije sađenja treba prekopati, izložiti zraku i nagnojiti;
ni na nebu ni na zemlji, između neba i zemlje u nestalnu, nesigurnu položaju;
pijan kao (majka) zemlja sasvim pijan;
sastaviti koga s (a) (crnom) zemljom ubiti (ob. u prijetnji i pretjerivanju);
spustiti se na zemlju pren. postati realan u procjenama, u zanošenju s velikim planovima, umjeriti svoje zahtjeve; prizemljiti se;
sravniti sa zemljom srušiti do temelja;
sve je crna zemlja sve je to isto, na kraju sve čeka isti kraj;
u zemlju propasti (od stida, srama) jako se zastidjeti, posramiti se;
(sve to crna) zemlja krije nikad se neće saznati što se dogodilo i kakva je prava istina, nema živih svjedoka, mrtva usta ne govore, v. mrtav ⃟;
zemlja nosi na zemlji postoji, živi na zemlji;
svašta zemlja nosi za svakoga i za onoga tko baš ne zaslužuje ima mjesta na svijetu, dobar je Bog koji to drži, opr. zemlja ne nosi [zemlja ne nosi gore ljude od ovih];
zemljo, otvori se (progutaj me) (u situaciji kad se treba sramiti, kad je što vrlo neugodno u ponašanju ili kad se dogodi što vrlo glupo, kad se treba stidjeti za drugoga i gledati što on čini) dođe mi da propadnem u zemlju

♦ pr. (etnici): Zèmljāk (190, Valpovo, Novi Marof, Križevci, Zagreb i okolica), Zémljić (220, Zagreb, Međimurje, Zagorje), Zèmunić (Donji Miholjac, Virovitica), Zemùnīk (Omiš, Poljica, Split), Zemúnović (Zagreb, Daruvar)

✧ prasl. *zemja (stsl. zemlja, rus. zemljá, polj. ziemia), lit. žemė ← ie. *dhg'hem- (lat. humus, grč. khthṓn)