závidjeti
závidjeti (komu, na čemu) nesvrš. 〈prez. závidīm, pril. sad. závidēći, gl. im. záviđēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavidjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavidim |
| 2. | zavidiš |
| 3. | zavidi |
| množina | |
| 1. | zavidimo |
| 2. | zavidite |
| 3. | zavide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavidjet ću |
| 2. | zavidjet ćeš |
| 3. | zavidjet će |
| množina | |
| 1. | zavidjet ćemo |
| 2. | zavidjet ćete |
| 3. | zavidjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaviđah |
| 2. | zaviđaše |
| 3. | zaviđaše |
| množina | |
| 1. | zaviđasmo |
| 2. | zaviđaste |
| 3. | zaviđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavidio sam |
| 2. | zavidio si |
| 3. | zavidio je |
| množina | |
| 1. | zavidjeli smo |
| 2. | zavidjeli ste |
| 3. | zavidjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavidio |
| 2. | bio si zavidio |
| 3. | bio je zavidio |
| množina | |
| 1. | bili smo zavidjeli |
| 2. | bili ste zavidjeli |
| 3. | bili su zavidjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavidi |
| množina | |
| 1. | zavidimo |
| 2. | zavidite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zavideći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavidio, zavidjela, zavidjelo | |
| zavidjeli, zavidjele, zavidjela | |
Definicija
| 1. | biti nezadovoljan i zloban zbog čega što drugi ima ili postiže; nenavidjeti, zavižati |
| 2. | priželjkivati ono što drugi ima [zavidim vam divim vam se, čestitam vam i sl. (izraz isključuje zlobu)]; zaviđati |
