zàvarati
zàvarati (koga) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zàvarān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavaram |
| 2. | zavaraš |
| 3. | zavara |
| množina | |
| 1. | zavaramo |
| 2. | zavarate |
| 3. | zavaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavarat ću |
| 2. | zavarat ćeš |
| 3. | zavarat će |
| množina | |
| 1. | zavarat ćemo |
| 2. | zavarat ćete |
| 3. | zavarat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zavarah |
| 2. | zavara |
| 3. | zavara |
| množina | |
| 1. | zavarasmo |
| 2. | zavaraste |
| 3. | zavaraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavarao sam |
| 2. | zavarao si |
| 3. | zavarao je |
| množina | |
| 1. | zavarali smo |
| 2. | zavarali ste |
| 3. | zavarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavarao |
| 2. | bio si zavarao |
| 3. | bio je zavarao |
| množina | |
| 1. | bili smo zavarali |
| 2. | bili ste zavarali |
| 3. | bili su zavarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavaraj |
| množina | |
| 1. | zavarajmo |
| 2. | zavarajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zavaravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavarao, zavarala, zavaralo | |
| zavarali, zavarale, zavarala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zavaran, zavarana, zavarano | |
| zavarani, zavarane, zavarana | |
Definicija
| 1. | odvratiti čiju pozornost na drugu stranu |
| 2. | namjerno pogrešno obavijestiti; zavesti |
Frazeologija
⃟ zavarati trag 1. pobjeći da se ne zna kuda, izbjeći potjeri, zametnuti trag 2. zamesti dokaze, ostaviti tragove koji upućuju na krivu stranu
Etimologija
✧ za- + v. varati
