zapúhati
zapúhati svrš. 〈prez. zàpūšēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. zàpūhān〉,
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zapuhati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zapušem |
| 2. | zapušeš |
| 3. | zapuše |
| množina | |
| 1. | zapušemo |
| 2. | zapušete |
| 3. | zapušu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zapuhat ću |
| 2. | zapuhat ćeš |
| 3. | zapuhat će |
| množina | |
| 1. | zapuhat ćemo |
| 2. | zapuhat ćete |
| 3. | zapuhat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zapuhah |
| 2. | zapuha |
| 3. | zapuha |
| množina | |
| 1. | zapuhasmo |
| 2. | zapuhaste |
| 3. | zapuhaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zapuhao sam |
| 2. | zapuhao si |
| 3. | zapuhao je |
| množina | |
| 1. | zapuhali smo |
| 2. | zapuhali ste |
| 3. | zapuhali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zapuhao |
| 2. | bio si zapuhao |
| 3. | bio je zapuhao |
| množina | |
| 1. | bili smo zapuhali |
| 2. | bili ste zapuhali |
| 3. | bili su zapuhali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zapuši |
| množina | |
| 1. | zapušimo |
| 2. | zapušite |
| glagolski prilog prošli | |
| zapuhavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zapuhao, zapuhala, zapuhalo | |
| zapuhali, zapuhale, zapuhala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zapuhan, zapuhana, zapuhano | |
| zapuhani, zapuhane, zapuhana | |