zaručívati
zaručívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. zarùčujēm, pril. sad. zarùčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaručivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaručujem |
| 2. | zaručuješ |
| 3. | zaručuje |
| množina | |
| 1. | zaručujemo |
| 2. | zaručujete |
| 3. | zaručuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaručivat ću |
| 2. | zaručivat ćeš |
| 3. | zaručivat će |
| množina | |
| 1. | zaručivat ćemo |
| 2. | zaručivat ćete |
| 3. | zaručivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaručivah |
| 2. | zaručivaše |
| 3. | zaručivaše |
| množina | |
| 1. | zaručivasmo |
| 2. | zaručivaste |
| 3. | zaručivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaručivao sam |
| 2. | zaručivao si |
| 3. | zaručivao je |
| množina | |
| 1. | zaručivali smo |
| 2. | zaručivali ste |
| 3. | zaručivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaručivao |
| 2. | bio si zaručivao |
| 3. | bio je zaručivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaručivali |
| 2. | bili ste zaručivali |
| 3. | bili su zaručivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaručuj |
| množina | |
| 1. | zaručujmo |
| 2. | zaručujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zaručujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaručivao, zaručivala, zaručivalo | |
| zaručivali, zaručivale, zaručivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaručivan, zaručivana, zaručivano | |
| zaručivani, zaručivane, zaručivana | |
Etimologija
✧ vidi zȃruke
