zamútiti
zamútiti (se) svrš. 〈prez. zàmūtīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàmūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zamutiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zamutim |
| 2. | zamutiš |
| 3. | zamuti |
| množina | |
| 1. | zamutimo |
| 2. | zamutite |
| 3. | zamute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zamutit ću |
| 2. | zamutit ćeš |
| 3. | zamutit će |
| množina | |
| 1. | zamutit ćemo |
| 2. | zamutit ćete |
| 3. | zamutit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zamutih |
| 2. | zamuti |
| 3. | zamuti |
| množina | |
| 1. | zamutismo |
| 2. | zamutiste |
| 3. | zamutiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zamutio sam |
| 2. | zamutio si |
| 3. | zamutio je |
| množina | |
| 1. | zamutili smo |
| 2. | zamutili ste |
| 3. | zamutili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zamutio |
| 2. | bio si zamutio |
| 3. | bio je zamutio |
| množina | |
| 1. | bili smo zamutili |
| 2. | bili ste zamutili |
| 3. | bili su zamutili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zamuti |
| množina | |
| 1. | zamutimo |
| 2. | zamutite |
| glagolski prilog prošli | |
| zamutivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zamutio, zamutila, zamutilo | |
| zamutili, zamutile, zamutila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zamućen, zamućena, zamućeno | |
| zamućeni, zamućene, zamućena | |
Definicija
| 1. | (što) učiniti mutnim; pomutiti |
| 2. | (što) pren. a. stvoriti teškoće, izazvati nemir b. pokvariti odnose, zavaditi, stvoriti razdor |
| 3. | (se) a. postati mutan b. pren. postati zapleten, zamršen c. (komu) osjetiti vrtoglavicu, nesvjesticu |
Etimologija
✧ za- + v. mutiti
