zanovijétati
zanovijétati (, kome) nesvrš. 〈prez. zanòvijētām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zanovijetati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zanovijetam |
| 2. | zanovijetaš |
| 3. | zanovijeta |
| množina | |
| 1. | zanovijetamo |
| 2. | zanovijetate |
| 3. | zanovijetaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zanovijetat ću |
| 2. | zanovijetat ćeš |
| 3. | zanovijetat će |
| množina | |
| 1. | zanovijetat ćemo |
| 2. | zanovijetat ćete |
| 3. | zanovijetat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zanovijetah |
| 2. | zanovijetaše |
| 3. | zanovijetaše |
| množina | |
| 1. | zanovijetasmo |
| 2. | zanovijetaste |
| 3. | zanovijetahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zanovijetao sam |
| 2. | zanovijetao si |
| 3. | zanovijetao je |
| množina | |
| 1. | zanovijetali smo |
| 2. | zanovijetali ste |
| 3. | zanovijetali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zanovijetao |
| 2. | bio si zanovijetao |
| 3. | bio je zanovijetao |
| množina | |
| 1. | bili smo zanovijetali |
| 2. | bili ste zanovijetali |
| 3. | bili su zanovijetali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zanovijetaj |
| množina | |
| 1. | zanovijetajmo |
| 2. | zanovijetajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zanovijetajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zanovijetao, zanovijetala, zanovijetalo | |
| zanovijetali, zanovijetale, zanovijetala | |
Definicija
zadržavati koga i oduzimati mu vrijeme prigovaranjem, nevažnim stvarima (o osobi), sitnijom neprilikom, manjim kvarom i sl. (o radnom procesu, stroju itd.)
Etimologija
✧ vidi zȁnovijēt1
