zatámniti
zatámniti (što, se) svrš. 〈prez. zàtāmnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàtāmnjen, gl. im. zatamnjénje〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zatamniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zatamnim |
| 2. | zatamniš |
| 3. | zatamni |
| množina | |
| 1. | zatamnimo |
| 2. | zatamnite |
| 3. | zatamne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zatamnit ću |
| 2. | zatamnit ćeš |
| 3. | zatamnit će |
| množina | |
| 1. | zatamnit ćemo |
| 2. | zatamnit ćete |
| 3. | zatamnit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zatamnih |
| 2. | zatamni |
| 3. | zatamni |
| množina | |
| 1. | zatamnismo |
| 2. | zatamniste |
| 3. | zatamniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zatamnio sam |
| 2. | zatamnio si |
| 3. | zatamnio je |
| množina | |
| 1. | zatamnili smo |
| 2. | zatamnili ste |
| 3. | zatamnili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zatamnio |
| 2. | bio si zatamnio |
| 3. | bio je zatamnio |
| množina | |
| 1. | bili smo zatamnili |
| 2. | bili ste zatamnili |
| 3. | bili su zatamnili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zatamni |
| množina | |
| 1. | zatamnimo |
| 2. | zatamnite |
| glagolski prilog prošli | |
| zatamnivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zatamnio, zatamnila, zatamnilo | |
| zatamnili, zatamnile, zatamnila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zatamnjen, zatamnjena, zatamnjeno | |
| zatamnjeni, zatamnjene, zatamnjena | |