žúdjeti
žúdjeti (za kim, za čim) nesvrš. 〈prez. -dīm, pril. sad. -dēći, gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žudjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žudim |
| 2. | žudiš |
| 3. | žudi |
| množina | |
| 1. | žudimo |
| 2. | žudite |
| 3. | žude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žudjet ću |
| 2. | žudjet ćeš |
| 3. | žudjet će |
| množina | |
| 1. | žudjet ćemo |
| 2. | žudjet ćete |
| 3. | žudjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žuđah |
| 2. | žuđaše |
| 3. | žuđaše |
| množina | |
| 1. | žuđasmo |
| 2. | žuđaste |
| 3. | žuđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žudio sam |
| 2. | žudio si |
| 3. | žudio je |
| množina | |
| 1. | žudjeli smo |
| 2. | žudjeli ste |
| 3. | žudjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žudio |
| 2. | bio si žudio |
| 3. | bio je žudio |
| množina | |
| 1. | bili smo žudjeli |
| 2. | bili ste žudjeli |
| 3. | bili su žudjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žudi |
| množina | |
| 1. | žudimo |
| 2. | žudite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žudeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žudio, žudjela, žudjelo | |
| žudjeli, žudjele, žudjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| žuđen, žuđena, žuđeno | |
| žuđeni, žuđene, žuđena | |
Definicija
silno željeti; čeznuti
Etimologija
✧ prasl. *žьlděti (stsl. žlьděti) ≃ v. željeti
