žȃr
žȃr m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | žar |
| G | žara |
| D | žaru |
| A | žar |
| V | žare |
| L | žaru |
| I | žarom |
| množina | |
| N | žarovi |
| G | žarova |
| D | žarovima |
| A | žarove |
| V | žarovi |
| L | žarovima |
| I | žarovima |
Definicija
| 1. | završno stanje i oblik izgaranja drva itd. kad nestanu plamen i dim; žeravica, žerava |
| 2. | pren. oduševljenje, ushićenje, zanos, uzavrelost, žestina [u žaru istraživanja] |
| 3. | a. sjaj u očima b. rumenilo, crvenilo u licu |
Onomastika
♦ Žárko m. os. ime (narodno); hip.: Žáre
◊ pr. (od imena i nadimačka): Žákić (120, Nova Gradiška, Križevci, Slavonija), Žárak (200, Dubrovnik, Gospić, Osijek), Žárić (220, Koprivnica, Slavonija), Žàrina (Turopolje), Žarínac (Glina, Banovina), Žàrīnčić (Sisak), Žárkić (Slavonski Brod, Baranja), Žárko (220, Kaštela, Split, Zaprešić, Sinj), Žárkov (Šibenik, Metković, Senj), Žárkovac (Rijeka), Žárković (1440, Daruvar, Benkovac, Trogir, Banovina, Lika, Podravina)
◊ pr. (od imena i nadimačka): Žákić (120, Nova Gradiška, Križevci, Slavonija), Žárak (200, Dubrovnik, Gospić, Osijek), Žárić (220, Koprivnica, Slavonija), Žàrina (Turopolje), Žarínac (Glina, Banovina), Žàrīnčić (Sisak), Žárkić (Slavonski Brod, Baranja), Žárko (220, Kaštela, Split, Zaprešić, Sinj), Žárkov (Šibenik, Metković, Senj), Žárkovac (Rijeka), Žárković (1440, Daruvar, Benkovac, Trogir, Banovina, Lika, Podravina)
Etimologija
✧ prasl. *žarъ (rus. žar, češ. žar) ≃ gorěti, v. gorjeti
